22.02.2011 Moja Beba

8 najčešćih roditeljskih zabluda


U narodu su ukorenjena mnoga verovanja koja veoma često smetaju mladim mamama i tatama da uživaju u radostima roditeljstva. Iz mnoštva zabluda i predrasuda izdavajamo osam najrasprostranjenijih

Sve te predrasude uglavnom smo nasledili od naših majki i baka, ali ima i onih koje su se nedavno pojavile. Preporučujemo da pročitate i ocenite koliko takve zablude mogu biti štetne.

1. Majke se odmah „zaljube“ u svoje dete
Ne mora da bude tako i to je sasvim normalno. Naime, dešava se da vaša beba nije baš onakva kakvom ste je zamišljali, te vam je potrebno vreme da biste shvatili da je to vaše dete i da ga zavolite. Međutim, majke su često šokirane činjenicom da ne nalaze odmah, u svom srcu, dovoljno ljubavi za to malo biće, zbog čega ih često progoni osećaj krivice što ne žele da priznaju ni sebi ni drugima. Suviše zahtevne, popustljive i zabrinute mame su baš te kojima „teret“ krivice smeta da budu dobre. Priznajte kako se zaista osećate i neće biti razloga za krivicu i stid, pa ćete brzo zavoliti svoje dete onakvo kakvo jeste, bez iluzije.

2. Bebe koje dugo sisaju, ne mogu da se odvoje majke
Priroda se „pobrinula“ da deca umnogome zavise od majki, jer ih one podižu i čine da postanu jaki. Međutim, zaboravlja se da je priroda smislila i mehanizam postepenog odvajanja deteta od majke. Prema tome, na „proces odvajanja“ mališa je spreman sa 8-10 meseci, kada pokazuje veće interesovanje prema svetu koji ga okružuje, što mu postaje važnije od majčinih grudi. Bitno je da vi prepoznate taj momenat i počnete da se obraćate detetu na drugačiji način. Naravno, ukoliko i posle toga nastavite da dojite, to ne znači da vaše dete neće zavisiti od vas. „Komplikacija“ može da nastane ukoliko je dojenje jedino vreme kada majka i dete ostvaruju bliži kontakt.

3. Beba ne razume značenje reči, stoga ne treba da mu objašnjavam svoje postupke
Naprotiv. Psiholozi se slažu sa tim da i dete oseća potrebu da je upućeno u promene koje se dešavaju u porodici. Stoga je bolje upoznati mališana sa svim dešavanjima u kući i potpuno je nevažno što on ne razume reči, dovoljno je što veoma dobro oseća. Istraživanja su pokazala da deca sa kojima su roditelji u prvoj godini života razgovarali kao sebi ravnima, brže i lakše nauče da govore. Roditeljima takve besede pomažu da bolje upoznaju svoje dete, razumeju i shvate da pored sebe imaju osobu a ne objekat za vaspitavanje i odgajanje.

4. Sa bebom ne treba ići na javna mesta jer su joj potrebni mir i tišina
Dete do godinu dana ima potrebu za stalnim prisustvom svojih roditelja, ali i za novim utiscima. Deca mogu bezbrižno da spavaju čak i pri velikoj buci, pa je tako za mnoge mlade roditelje koji nemaju kome da povere dete na čuvanje odlazak sa njim u grad pravi spas. Naravno, predlažemo koncerte klasične ili laganije muzike, odlazak u restorane ili, zašto da ne, posete rođacima i prijateljima. Mit o miru i tišini podržavaju lekari, i to iz razloga što je na javnim mestima prisutan veliki broj ljudi a deca su naročito sklona raznim infekcijama. Naravno, dok je sezona gripa, najbolje bi bilo da izbegavate odlaske na javna mesta, a u ostalim slučajevima bez bojazni možete da se družite sa drugim ljudima, dok vaš mališan mirno spava u kolicima.

5. Ako često dete držite na rukama, ono će se razmaziti
Popularnost ove predrasude u vezi je sa osećajem zbunjenosti i straha roditelja pred detetom, jer sada njihov život zavisi od njegovih potreba. U neposrednom kontaktu sa telom majke, dete oseća toplotu ruku, čuje otkucaje srca i sve to mu je dovoljno da se oseća zaštićenim. Zato, ne brinite da ćete razmaziti dete, već mu pružite mu zaštitu kad god mu je potrebna. Ali, prepoznajte trenutak kada je vašem detetu potrebna sloboda i nemojte ga nepotrebno „gušiti“.

6. Deca dobrih majki nisu hirovita (ne plaču i ne razboljevaju se)
Ova zabluda potiče još od patrijarhalnog vremena kada je materinstvo bilo jedina sfera u kojoj se žena smatrala kompetentnom. Dete može da bude nestašno, da plače, bude bolesno, a ništa to ne zavisi od „kvaliteta“ roditelja. No, ako majka shvata svaku neprijatnu situaciju kao dokaz njene nesposobnosti, ispituje krivicu, teško joj je da primeni odgovarajuće mere. Da bi se suočila sa osećajem krivice, treba da se oslobodi fantazije o „svemoćnoj supermami“. Ta fantazija je primorava da doživljava sebe odgovornom za sve što se dešava, zaboravljajući pri tom da njeno dete ne živi više u njoj već pored nje.

7. Očevi treba da umeju da smire dete, tako dobro kao što to majke čine
Nažalost, ne umeju! Danas je sve više očeva koji se trude da učestvuju u negovanju deteta. Pri tom, oni sebe ne smatraju punopravnim učesnicima u tome, već uglavnom, odličnim pomoćnicima. Majke veoma često nisu spremne da im ponude rešenje kako da hrane mališana, oblače ga i pripremaju za spavanje. Kriterijum za „pravilno“ očinstvo ogleda se u njihovoj sposobnosti da sami pronađu svoj metod, drugačiji od onog koji ima majka, u odnosu prema detetu. Trebalo bi da otac, bar ponekad, promeni pelenu bebi, ili je nahrani kašicom, ali zanimljivo – „nauka“ o tome kako da smiri dete za tate je ipak ostala misterija. To, međutim, nije razlog da očevi ne pomažu u nekim drugim situacijama.

8. Ako su roditelji druželjubivi, i deca će postati takva
Kada bi se druželjubivost prenosila genima, možda bi bilo tako. Ali, nažalost, u praksi stvari stoje drugačije. Da bi dete postalo otvoreno, iskreno i druželjubivo, potrebno je mnogo rada sa njim. Ako sedite u kafiću i veselo ćaskate sa prijateljima, a vaše dete sedi u kolicima dosađujući se, niste učinili ništa dobro za njega, već samo za sebe. Zapamtite: dete uči samo iz vremena koje ste posvetili SAMO njemu!




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i uslovima korišćenja sajta.

Prethodna vest

još iz kategorije