03.07.2017 Nežni kutak

Jake kosti od malih nogu

Usvajanje zdravih navika u detinjstvu doprineće izgradnji snažnog koštanog sistema, što je, kada je reč o zdravlju, višestruko korisno za budućnost

Parents supporting little daughter when she is making first steps


Od vrhova nožnih prstiju do glave, kosti čine osnovnu strukturu ljudskog tela. A bez snažnog skeletnog sistema ne bi bilo moguće ni stajati, sedeti i hodati, ili, u slučaju vaše bebe, puzati.
Telo novorođenčeta ima preko 300 delova sačinjenih od koštanog tkiva i hrskavice, dok se skelet čoveka sastoji od 206 kostiju. U prvih dvadeset godina života, koštane strukture rastu, stvrdnjavaju se i spajaju u veće kosti, da bi se konačno forimirala takozvana maksimalna koštana masa.
Upravo zbog toga, ulaganje u zdravlje kostiju vaše bebe od najranijih dana višestruko je korisno za budućnost. Između ostalog, to će se manifestovati pravilnim držanjem tela i smanjivanjem rizika od nastanka osteoporoze u kasnijim godinama. Naši stručnjaci vas savetuju na koji način da postignete to i kako da uočite rane znake bilo kog problema.

Gradivni materijal
U osnovi, zdravlje kostiju određeno je genetskim faktorom, ali dve životne navike ključne su za izgradnju skeletnog sistema – ishrana i fizička aktivnost.
Kalcijum je od vitalnog značaja za izgradnju jakih i zdravih kostiju. Većina roditelja svesna je ove činjenice i zna da je dovoljna količina mleka u ishrani mališana najbolji izvor ovog minerala. Osim mleka i mlečnih proizvoda, kalcijuma ima i u zelenom lisnatom povrću, obogaćenom hlebu i cerealijama i jezgrastom voću. Postarajte se da vaše dete do druge godine života svakodnevno unosi 350 mg kalcijuma dnevno, a kada navrši četiri, povećajte količinu na 450 mg dnevno.
Ipak, organizam može da apsorbuje kalcijum samo uz asistenciju vitamina D, ali budući da se kod male dece sve češće registruje deficit ovog nutrijenta, stručnjaci savetuju suplementaciju (obično u vidu kapi).
Mleko, masna riba, jaja i puter najbolji su izvori vitamina D, kao i obogaćene žitarice i mlečni namazi. Ipak, boravak na suncu najbolji je način da se obezbedi potrebna doza „sunčanog vitamina“. Zato svakodnevno izvodite dete na svež vazduh, najmanje 20 minuta, posebno tokom proleća i leta.

Fizička aktivnost
Iako se roditelji uvek plaše da bi dete jurcajući i skačući moglo polomiti neku kost, česta fizička aktivnost ključna je za izgradnju jakog skeleta, ali i za održavanje optimalne telesne težine (prekomerna težina predstavlja opterećenje za kosti).
Aktivnosti poput šetnje, trčanja, plesa, preskakanja konopca, gimnastike i tenisa, kao i sportovi poput fudbala, prava su blagodet za kosti. No, s vežbama za jačanje skeleta možete započeti i pre nego što vaš mališan prohoda. Stručnjaci preporučuju praktikovanje ovih jednostavnih i zabavnih aktivnosti:
* Nežno pokrećite bebine noge kao da vozi bicikl, ili ih spojte a potom raširite uz neki uzvik ili pesmicu. Iste pokrete možete izvoditi i bebinim ručicama.
* Kada detetu ojačaju vratni i leđni mišići, pokušajte da ga držite u sedećem položaju na vašim kolenima i pokretima simulirajte konjski galop.
* Postavite igračku ispred bebe dok sedi ili leži na stomaku, ali tako da bude van njenog domašaja. To će je podstaći da se proteže napred. Ipak, vodite računa o tome da igračka ne bude previše udaljena.

Kada dete započne aktivnosti koje jasno pokazuju da želi da hoda (između 9. i 18. meseca života), od velike koristi su vežbe za jačanje nogu: držite ga za ruke i pomoziite mu da odskače od podloge, ili ga određeno vreme tokom dana stavljajte u šetalicu. Kada malo poraste i prohoda, nemojte ga često nositi na rukama ili gurati u kolicima, jer bi trebalo što više da hoda. Veoma je važno da mališan svakodnevno upražnjava fizičke aktivnosti, pre svega one koje aktiviraju noge, da bi mu kosti i mišići jačali ravnomernije. Najveća greška roditelja jeste da uzmu dete u naručje čim se požali da je umorno ili da oseća bol u nogama, što svakako neće doprineti izgradnji koštano-mišićnog sistema.

Pratite detetov rast i razvoj
Blagovremeno uočavanje bilo kakvog poremećaja u razvoju i formiranju kostiju omogućava i efikasno otklanjanje problema. Na redovnom pregledu bebe u šestoj nedelji života, pedijatar će rutinskim testovima proveriti njen skeletni sistem, a naročitu pažnju posvetiće funkciji zglobova i obliku kičme.
Nakon ovog pregleda, budno pratite napredak svih faza razvoja bebe – od okretanja do puzanja, a potom i hodanja – i ukoliko uočite bilo kakvo odstupanje od očekivanog, obratite se pedijatru. Podrazumeva se da ne treba paničiti ako beba propusti neku od tipičnih faza fizičkog razvoja, ili se znaci koji je prate manifestuju kasnije. Svako dete se razvija sopstvenim tempom i u najvećem broju slučajeva ne postoji razlog za brigu ako se u nečemu kasni, jer će mališan na kraju uhvatiti korak s vršnjacima.
Na primer, neke bebe ne puze već klize na guzi, što nije razlog za zabrinutost i obično je znak da su detetovi zglobovi vrlo fleksibilni.
Prilikom prvih samostalnih koraka, sasvim je normalno da mališan poguri leđa i povije nožne prstiće prema unutrašnjosti. No, kada stekne sigurnost, trebalo bi da korigujete nepravilnosti kao što su hodanje na vrhovima prstiju i okretanje stopala na spoljašnju ili unutrašnju stranu.
Vežbajte hodanje s mališanom i postarajte se da mu stopala budu ispravljena i da prvo spušta petu na tlo. Ako primetite da često izvrće nožne članke, kupite mu duboke cipele na šniranje, koje će pružiti potrebnu stabilnost, ojačati zglobove i omogućiti mu da zauzme pravilan položaj tela. X-noge (spojena kolena), O-noge i hipermobilnost (ekstremna fleksibilnost zglobova) takođe su česta pojava kod male dece, a prirodno se koriguju do školskg uzrasta. Ukoliko se to ne desi, obratite se pedijatru.

Kada zatražiti pomoć
Ako se dete konstantno žali na bolove u kostima, zglobovima ili mišićima, registrujte vreme i sutuaciju kada je bol najjači i izmerite mu temperaturu. Proverite da li je bolno mesto otečeno ili je možda neuobičajeno toplo. Ovi podaci pomoći će pedijatru da lakše utvrdi u čemu je problem.
Ukoliko primetite da mališan hramlje, stavite ga na stolicu, skinite mu čarapice i pregledajte mu tabane. Tražite vidljive znake povrede ili žulja koji bi mogao biti uzrok bola.
Iako je vrlo retko stanje, juvenilni artritis javlja kod jednog od hiljadu mališana. Ovo oboljenje ne mora obavezno da prati bol, ali uzrokuje ukočenost i oticanje zglobova, naročito ujutro.

Problemi s kostima u detinjstvu

* Displazija kuka (iščašenje kukova)

Nastaje kada butna kost ne leži pravilno u zglobnoj čašici kuka i često je nasledni poremećaj, a registruje se kod oko 3% beba. Pedijatar će tokom redovnih pregleda proveravati i potencijalne pokazatelje, ali i vi treba da obratite pažnju na otpor u kukovima tokom presvlačenja deteta, nejednake nabore kože u preponama, neznatno kraću nogu, ili povlačenje jedne nogice tokom puzanja. Ovaj problem se kod većine dece tretira povezivanjem Pavlikovim remenima, koji tokom šest nedelja drže noge u raširenom položaju sa savijenim kolenima. U težim slučajevima kukovi se nameštaju operacijom. Ipak, rizik od displazije kuka može se smanjiti ako se beba ne povezuje (u pelenu) previše čvrsto, te ukoliko se postavlja da sedi u M ili žablji položaj. Koristite nosiljku ili kolica u kojima dete može da se postavi u ove poze.

* Rahitis
Usled nedostatka kalicijuma i vitamina D u ishrani, kod neke dece javlja se rahitis, oboljenje koje karakterišu meke i slabe kosti. Ukoliko se ne leči, može izazvati deformitete kostiju, bolove i povećan rizik od frakture. Iako je to danas retka bolest, može se javiti kod prerano rođenih beba, ali i ukoliko se uzimaju lekovi koji narušavaju apsorpciju hranljivih materija u organizmu. Najčešće se leči izlaganjem sunčevoj svetlosti i visokim dozama vitamina D i kalcijuma.

* Krte kosti
Ovaj urođeni poremećaj naziva se osteogenesis inperfecta (OI) i javlja se relativno retko, a njegova osnovna karakteristika jeste naglašena sklonost frakturama kostiju Oboleli se rađaju s nedostatkom vezivnog tkiva, najčešće zbog deficita kolagena. Budući da se radi o neizlečivoj bolesti, osnova terapije jeste primena metoda za jačanje kostiju.

* Pertisova bolest
Poremećaj ove vrste češće se javlja kod devojčica, a karakteriše ga prekid dotoka krvi u glavu butne kosti, što uzrokuje njeno slabljenje i otkazivanje. Obično se manifestuje između treće i 12. godine života (primarno od pete do sedme) i stanje se koriguje za dve godine, mada kao posledica može nastati deformitet kostiju. Uzrok nije utvrđen, dok simptomi uključuju bol u kuku ili kolenu, ograničenu pokretljivost i šantanje. Bolest se manifestuje u lakšem i težem obliku, a osnovni cilj terapije jeste održavanje kosti u pravilnom položaju i stimulacija ponovnog uspostavljanja dotoka krvi.

Foto: Guliver/Thinkstock




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i uslovima korišćenja sajta.

Sledeća vest

još iz kategorije