Kako beba diše?

Dok diše, novorođena beba stvara različite zvuke, pa roditelji ponekad pomisle da nešto nije u redu. Međutim, što se pre naviknete i upoznate sa zvucima disanja bebe, lakše ćete prepoznati kako zvuči normalno disanje, a kada treba intervenisati.

Foto: Gulliver/Thinkstock

Najbolje što možete učiniti jeste da provedete vreme u tišini sa svojom bebom, slušajući je kako diše. Zvuk disanja bebe može se razlikovati u zavisnosti od toga šta radi (jede, spava, budi se), a upoznavanje tih različitih zvukova može vas spasiti brige – da li je sve u redu. Imajući u vidu da deca prirodno dišu na nos, a ne na usta, možete čuti niz zviždanje ili hrkanje – koji dolaze iz male nosnice dok beba udiše. Kako se ne biste brinuli bez razloga, zapamtite ove pojave kod svoje bebe:

Uobičajeni zvuk disanja.
Stepen do kojeg se nosnice bebe šire kada udiše tokom različitih aktivnosti.
Ritam disanja i spuštanja pluća tokom disanja.
Zvuk koji proizvodi dok doji ili se hrani iz flašice.
Zvuk koji proizvodi kad kija (ne brinite ako često kija, to je poželjno kod novorođenčadi).
Kako se disanje menja kada posmatrač promeni svoj položaj.

Dakle, nakon posmatranja bebe uočićete da ona zaista proizvodi veliki broj različitih zvukova koji su ponekad neobični, ali su normalni. U tom smislu, razlikujemo:

Zvuk sličan grkljanju: to je pokretanje pljuvačke u zadnjem delu usta.
Hrkanje: ništa neobično za bebu koja je utonula u dubok san.
Štucanje: bebe su sklone štucanju čak i u majčinoj utrobi, što se nastavlja i nakon što se rode.
Zviždanje: to je vazduh koji prolazi kroz uski prolaz u nosnicama novorođenčeta.

Još jedna vrsta sasvim normalnog disanja naziva se – periodično disanje. To je najlakše uočiti kada novorođenče spava. Ono prolazi kroz različite cikluse disanja, od ubrzanog do plitkog disanja između kojih su moguće pauze od čak nekoliko sekundi. Ova pojava je sasvim normalna i ne treba zabrinjavati.

Ipak, treba obratiti pažnju na određene znakove respiratornog stresa, te odvedite bebu kod lekara ukoliki primetite sledeće:

Ako telo bebe počne plaviti, naročito na područjima koja su prokrvljena (usne, jezik, polni organ kod devojčica). Šake i stopala bebe često poplave, ali to nije signal za zabrinutost ako nema drugih simptoma.
Ako se disanje značajno ubrzava (više od 60 udisaja u minuti).
Ako se bebina pluća neobično uvlače tokom disanja.
Ako odbija hranu.
Ako primetite letargiju i bezvoljnost kod bebe.