18.11.2014 Dete

Vaše dete ima zamišljenog prijatelja?

Za dečju igru uvek je potrebno dvoje, pa ako nema drugara, dete će se poslužiti maštom i potrebno društvo za igru jednostavno će izmisliti.

dete ima zamisljenog prijatelja

Danas deca veoma rano dolaze u kontakt sa TV programom, računarskim igricama, različitim slikovnicama, bajkama itd. Svi likovi koje pri tom susreću, stimulišu dečiju maštu i deca se prepuštaju čudesnim, zamišljenim svetovima u kojima nalaze svojevrsno utočište i sigurnost.

Ovo ne znači da su dečiji zamišljeni prijatelji isključivo proizvod crtanih filmova, ali sigurno jesu neka vrsta inspiracije na kojoj dete potom temelji i razvija sopstvenu priču. Inače, kako drugačije objasniti da su neki mališani za svoje imaginarne prijatelje izabrali moćnog Supermena, Betmena, Kiklopa i druge nepobedive junake.

Neka deca imaju zamišljenog prijatelja u vidu plišane životinje ili lutke kojoj tokom igre postavljaju pitanja i od nje naravno dobijaju i „odgovore“. Ovaj tip odnosa nešto je drugačiji nego onaj u kojem je zamišljeni prijatelj ostavljen bez forme tj. bez prenošenja na objekat, jer u tom slučaju dete nameće svoju volju i upravlja igračkom, dok se u igri sa Nevidljivim podjednako poštuju obe strane.

Uloga zamišljenog prijatelja

U većini slučajeva, imaginarni prijatelj velika je detetova podrška i njegov izvor snage i samopouzdanja. Poznati su slučajevi da su, zahvaljujući upravo ovakvoj vrsti druženja, deca sama uspela da savladaju vlastite probleme. Dakle, zamišljeni prijatelji od velike su pomoći i dete ne treba sputavati u druženju sa njima, ali im isto tako ne treba ni pridavati prevelik značaj.

Samo u pojedinim slučajevima ovakva druženja mogu da budu problematična što je siguran znak da sa detetom nešto nije u redu. Ako vam vaše dete kaže da ga neko proganja, da je njegov izmišljeni prijatelj zlonameran, te da ga se dete plaši, obavezno potražite stručnu pomoć.

Isto tako, problem nastaje i ako dete, pri izboru s kim će pre da se igra, sa zamišljenim prijateljom ili sa stvarnim drugarima, ipak izabere imaginarno društvo. Takođe, dešava se da deca, ako učine nešto što odraslima nije po volji, ne žele da priznaju krivicu nego je prebacuju na svog zamišljenog prijatelja, što opet nije dobro.

Ako dete zatraži da za ručak postavite jedan tanjir više, jer je i njegov prijatelj gladan, izađite mu u susret, ali ipak vodite računa u kom pravcu se stvari odvijaju i potrudite se da se vaš mališan češće viđa sa drugom decom. U momentu kada zamišljeni prijatelj postane predominantan i počne da se meša u detetov psihički razvoj, ne oklevajte da potražite savet stručnog lica.

Nikada dete nemojte da prisiljavate da vam priča o svom imaginarnom prijatelju, a nemojte ni da se uplićite u njihovu igru, osim ako niste pozvani da im se pridružite. Takođe, pažljivo slušajte razgovore vašeg deteta i njegovog „drugara“, kroz njih ćete saznati dosta toga što do sada niste znali o svom detetu.

Budite strpljivi, jer nakon detetovog polaska u školu, imaginarni prijatelj obično se vraća tamo odakle je i došao, ostavljajući, tokom narednih godina, detetovoj mašti dovoljno prostora da stvori nešto sasvim novo i drugačije.

Autor: Life Content, M.K.




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i uslovima korišćenja sajta.

još iz kategorije