20.04.2015 Zdravlje i nega

Prenatalni razvoj: Beba oseća isto što i majka

??????????????

Budući da je dete pre rođenja deo vašeg tela, ono sa vama „deli“ sve što proživljavate. Iako nije svesno značenja vaših misli, i te kako oseća pozitivne ili negativne emocije koje iz njih proizilaze.

Prenatalni razvoj ne obuhvata samo telesni razvoj, koji može da se prati na ultrazvuku. Pored zdrave hrane, na koju se u velikoj meri obraća pažnja, trudnica mora da pazi kakvim mislima „hrani“ svest svog deteta. Od šestog meseca, fetus putem hormona deli sa majkom emocije povezane sa određenim stanjima. Kada je majka pod stresom, plod je aktivniji. Ako je duže izložena stresu, aktivnost ploda može da bude i deset puta veća od normalne.

Depresija se prenosi
Fizički i mentalni prostor koji tokom devet meseci delite sa vašom budućom bebom je zajednički. Biti svestan toga, znači birati koja raspoloženja i misli joj nudite. Naime, postoji jaka tendencija da anksiozne (uznemirene) i zabrinute mame rode istu takvu decu.

Neke bebe su bile toliko izložene majčinoj napetosti i depresiji da su i same takve rođene. Naravno, ne misli se na napetost koja ni u idealnim okolnostima ne može da se izbegne, već na emocionalne probleme i konstantnu izloženost stresu – koji oblikuju majčino raspoloženje tokom trudnoće, a samim tim i psihu njenog deteta. Ekstremni stres u poodmakloj trudnoći može da izazove prevremeni porođaj i gubitak na težini i fizičkom napretku bebe, u danima kada joj je to jako potrebno. Naučno je dokazano da bebe depresivnih majki više plaču.

Mali detektor emocija
Stav buduće majke o samoj trudnoći i plodu je izuzetno važan. U okviru istraživanja, psihijatar Džerar Rotman sa Univerziteta u Salcburgu je podvrgao trudnice psihološkim testovima, čiji su rezultati pokazali da je majčina želja za detetom veoma značajan faktor. Ukoliko su žene bolje prihvatale trudnoću, njihove bebe su na rođenju i u kasnijem periodu bile mentalno i fizički zdravije od beba čije su majke imale drugačiji stav.

Materinska osećanja i raspoloženja su, osim sa hormonima, povezana i sa neurotransmiterima, koji kroz krvotok i posteljicu dospevaju do mozga fetusa. Neurotransmiteri utiču na krvne sudove, pa stres može u tom slučaju da prouzrokuje slabiji protok hranljivih materija koje preko krvi dospevaju do posteljice. Neurotransmiteri direktno utiču na mozak ploda, a samim tim i na njegovo raspoloženje, koje se preko njih prenosi sa majke na bebu.

Dokazano je da je fetus sposoban ne samo da razlikuje ljubav od odbacivanja, nego i da prepozna i „odreaguje“ i na ambivalentna („podeljena“) mamina osećanja vezana za trudnoću. Pored toga, žene kod kojih su psihološki testovi pokazali da žele decu – imale su „lakšu“ trudnoću, manje problema na porođaju i fizički i emotivno najzdraviju novorođenčad. Majke sa suprotnim i ambivalentnim stavom su u proseku imale više problema tokom trudnoće i bile izložene većem riziku od prevremenog porođaja. Takođe je dokazano da najveći broj trudnica sa teškim epizodama povraćanja u prvom trimestru trudnoće (hyperemesis gravidarum) ima upravo problem ambivalentnog stava prema svojoj trudnoći. Deca sa manjkom kilaže su se pretežno rađala u ovoj grupi.

Loš brak
Mnogi istraživači tvrde da je loš brak ili veza najveći uzrok emotivnih i psihičkih oštećenja ploda u materici. Nakon posmatranja preko 1.300 dece i njihovih porodica, procenjeno je da žene koje su „zarobljene“ u lošim i destruktivnim brakovima – imaju čak 237 odsto veći rizik od donošenja na svet emotivno i psihički oštećenog deteta nego žene u sigurnim, stabilnim vezama. Novorođenčad iz nesrećnih brakova su pet puta plašljivija i više se trzaju nego deca iz srećnih veza. Kao posledica prenatalnog stresa koji su delila sa majkom, deca mogu da budu sitnija (ispod prosečne veličine), bojažljiva i emotivno više zavisna od majke.

Lekoviti smeh
Najbolje rešenje i preventiva od loših emocija i briga jeste opuštenost. Smejte se što više i stvarajte za sebe i oko sebe prijatnu, opuštenu atmosferu. Postoji izreka „Smejte se da biste bili srećni, a ne zato što ste srećni.“ Negujte pozitivan stav prema svojoj trudnoći, životu uopšte. Prenatalna istraživanja nisu dokučila u kojoj meri naše misli mogu da utiču na mlad život koji nosimo, ali se ipak zna da je naš uticaj zaista veliki, čak bi se moglo reći da je dominantan. Zato već sada uspostavite prisan odnos sa vašom bebom – ona ume da prepozna i oseti ljubav.
Mazite stomak, pričajte nerođenoj bebi i pevajte joj – utvrđeno je da fetus reaguje na zvuk majčinog i očevog glasa. Ljubavna vrpca mame sa detetom počinje još u stomaku i obezbeđuje lakšu i lepšu trudnoću i, verovali ili ne, manje komplikacija tokom i nakon porođaja. Ma koliko prenatalna psihologija napredovala i nudila nova, fascinantna saznanja, neke stvari ostaju neobjašnjive. I pored razvoja tehnologije i raznih istraživanja, neki aspekti povezanosti majke i ploda su za nas i dalje nedokučivi, odnosno nisu u potpunosti objašnjeni. Ali, i ovo što se sada zna dovoljno je da vas usmeri u pravcu zdrave trudnoće i potomstva.

Izvor: Yumama
Foto: Thinkstock




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i uslovima korišćenja sajta.

još iz kategorije