Teškoće u učenju: Šta to znači?
27.04.2023 Škola

Teškoće u učenju: Šta to znači?

Neka deca su bistra i radoznala, ali imaju primetne probleme sa čitanjem, govorom ili aritmetikom. Ovakvi problemi poznati su kao teškoće u učenju. One obuhvataju spektar poremećaja koji utiču na način na koji mozak obrađuje informacije i otežava razumevanje određenih koncepata. Teškoće u učenju mogu biti u blažem ili težem obliku.

Teškoće u učenju: Šta to znači?

Deca sa teškoćama u učenju obično imaju normalnu inteligenciju, često i natprosečnu, ali bore se sa učenjem. Kada umeju da prepoznaju slova, teško im je da ih čitaju ili pišu. Za ovu decu to je vrlo zbunjujuć proces. Za njih može biti teško i zbunjujuće vezivanje pertli na patikama ali i sklapanje delova slagalice. Za neku decu jednostavna matematika je nepremostiv problem.

Deca koja imaju ovaj problem često su depresivna i frustrirana i grade lošu sliku o sebi. Oni možda znaju šta žele da postignu, da kažu, napišu ili urade, ali imaju problem da nađu direktan put ka tome.

Šta uzrokuje smetnje u učenju?

Stručnjaci veruju da je ovaj problem rezultat suptilnih neuroloških problema koji utiču na način na koji mozak prima, tumači i šalje informacije. Naučnici ni sami ne razumeju njihov uzrok ali veruje se da su povezane sa malim abnormalnostima u načinu na koji se mozak razvija. Često se javljaju u okviru iste porodice što ukazuje na genetsku vezu. Mogu biti i posledica konzumiranja alkohola i droge u toku trudnoće, ali i problematičnog porođaja.

Koliko je ovaj problem čest?

Uspostavljanje ove dijagnoze je veoma kontroverzno, te je zato teško odrediti njenu učestalost. Mnogi stručnjaci veruju da je ovaj problem preterano dijagnostikovan i da samo ekstremni slučajevi treba da imaju formalnu dijagnozu. Naime, ti naučnici tvrde da nijedan mozak ne funkcioniše savršeno, svako dete uči različitom brzinom i mnogi problemi se rešavaju sami tokom vremena.

Sa druge strane, postoje i oni koji veruju da i suptilne teškoće u učenju treba označiti još u ranom uzrastu kako bi dete dobilo potrebnu podršku. Neke studije su procenile da otprilike 6% sve dece školskog uzrasta ima teškoće u učenju.

Koje su najčešće teškoće u učenju?

Poteškoće se uglavnom grupišu u tri kategorije: poremećaji govora, problemi sa veštinama poput čitanja, pisanja i matematike, i problemi koji se ne uklapaju ni u jednu od ovih kategorija, poput problema sa koordinacijom, motoričkim veštinama ili pamćenjem.

Ponekad je očigledno da dete ima neku vrstu invaliditeta, kao što su, na primer, disleksija i diskalkulija (problemi koji osporavaju sposobnost čitanja ili matematike). Sa druge strane, dešava se da deca pate i od više od jednog poremećaja. Uobičajeno je da deca koja boluju od ovih problema ne mogu pratiti uputstva, ne mogu ostati mirna i pridržavati se svih zadataka.

Mnogi ljudi mešaju teškoće u učenju i poremećaje pažnje. Iako imaju dosta preklapanja, ovi poremećaji ipak nisu jedno te isto.

Kada se dijagnostikuju smetnje u učenju?

Poteškoće u učenju često se otkrivaju kada dete pođe u školu, kada uči da govori, da čita i piše. Učitelji uglavnom prvi primete problem, a prava dijagnoza zahteva stručnu procenu psihologa, pedijatra ili psihijatra. Ovakve procene uglavnom se rade tek kada dete ima više od pet ili sedam godina, i ponavljaju se kako vreme prolazi.

Kako pomoći detetu?

Ove poteškoće su trajne, ali detetu se uvek može pomoći da nadoknadi svoj invaliditet. Mnoge škole razvijaju posebne metode namenjene potrebama dece sa smetnjama u učenju. Ukoliko se veoma loše snalaze u školskim uslovima, psiholog, pedijatar ili psihijatar treba da proceni da li je detetu potreban poseban program koji će u školi pohađati. Osim toga, roditelji dete mogu voditi na govornu, fizikalnu ili radnu terapiju – koja bi mogla poboljšati motoričke veštine.

Detetu sa ovim smetnjama veoma je važno posvetiti se na emocionalnom i psihološkom novou, veoma im je bitno izraziti podršku i sprečiti ih da se osećaju glupo ili nespretno. Mnogi stručnjaci tvrde da je bitno detetu u prvom planu istaći njegove vrline i pokušati da se ono ne fokusira previše na problem. Svako dete, pa i sa teškoćama u učenju, ima svoje talente i sposobnosti. Dete koje ima problem sa čitanjem može imati odličan dar za crtanje, pisanje pesama ili izvođenju naučnih eksperimenata. Ovoj deci potrebni su podrška, pojačivači samopoštovanja, pohvale za svaki uspeh i prilike da se pokažu.




Jovana Jevtić

Halfpoint/ Getty Images Plus

još iz kategorije