Postanatalna depresija

Iako rođenje deteta za većinu žena predstavlja najsrećniji događaj u životu, svaka porodilja doživljava stres ili potištenost u manjoj ili većoj meri…

Osećanje potištenosti i doživljaj bezrazložne tuge u trenucima kada bi majka trebalo da bude srećna jer je rodila zdravo dete, zapravo više je rasprostranjeno nego što se misli. U 80% slučajeva, žena nakon porođaja može da doživi promenu u svom psihičkom stanju. To je period u kojem je novopečena majka veoma osetljiva, oseća teskobu, a raspoloženja joj se smenjuju munjevitom brzinom. Ovi simptomi, za oko dve nedelje, najčešće nestaju sami od sebe, te većini žena nije potrebno nikakvo lečenje, međutim, ukoliko se psihičko stanje ne stabilizuje u tom periodu, radi o postporođajnoj depresiji.

Kako se manifestuje ova depresija?
Uglavnom se javlja u prvih godinu dana nakon porođaja i to, najčešće, u prvih nekoliko nedelja ili meseci. Ovaj vid depresije može da varira – od blage ili skoro neprimetne, pa do veoma intenzivne depresije koja, u nekim slučajevima, može da izazove suicidne ideje kod mladih mama.
Žene koje pate od postporođajne depresije imaju sledeće simptome: osećanje bezvrednosti, neodstatak samopouzdanja, bezrazložna griža savesti, osećanje krivice i neravnopravnosti sa drugima… Obuzimaju ih negativne misli, pesimistične su, smatraju da život nema smisla, brzo se nerviraju, lako zaplaču, imaju osećaj da ne mogu da zadovolje sve zahteve koji se od nje očekuju, imaju probleme sa spavanjem, smanjen im je libido, uznemirene su, doživljavaju panične napade, lupanje srca, gubitak apetita, imaju problem sa pamćenjem i koncentracijom.

Uzroci su razni…
Još uvek nije poznato zašto se postporođajna depresija javlja, međutim, neki od sledećih faktora mogu da utiču na nastanak takvog psihičkog stanja:

* Fizičke promene

Rađanje deteta, bez obzira na to da li je porođaj bio lak ili težak, značajan je događaj koji izaziva i niz promena u telu žene. Hormonsko „tumbanje“ utiče na hemijske promene u mozgu, menjajući tako psihičku ravnotežu. U ovom periodu, beba zahteva mnogo pažnje tako da žena nema dovoljno vremena za spavanje i odmor. To dovodi do iscrpljenosti, a isprekidano spavanje porodilji dodatno otežava prevazilaženjei početne depresije.

* Emocionalne promene
Nakon porođaja, žena doživljava velike promene što joj predstavlja dodatno „breme“, ne uzimajući u obzir obaveze koje ima oko novorođenčeta. Izmenjen joj je ritam i način spavanja, odnos sa partnerom, a neke žene, bezrazložno, previše brinu o zdravlju deteta, te im je to još jedno opterećenje više.

* Socijalne promene

Uobičajeni sociološki mit da žena treba da rodi dete dok je vrlo mlada, podstiče pojavu depresije jer mlada žena ne mora da bude spremna za materinstvo. Svoju novu životnu ulogu, ulogu majke može da doživi kao frustraciju zbog gubitka sopstevne slobode i nametnutih novih obaveza. Pored toga, javlja se tuga zbog gubitka kontakata sa prijateljima i prekida uobičajenih socijalnih aktivnosti (izlasci, druženja…). Ukoliko bračni par živi samo od muževljeve plate, te mlada mama ne doprinosi povećanju porodičnog budžeta, velika je verovatnoća da će biti pojačano njeno osećanje bespomoćnosti i bezvrednosti.

* Ostali uzroci
Dodatni faktori koji mogu da povećaju rizik od postporođajne depresije jesu: prethodna pojava depresije kod žene ili slične promene psihičkog stanja u porodici, pretporođajna depresija, loši odnosi sa partnerom ili nedostatak partnera, nedostatak očekivane podrške tokom porođaja, porođajne komplikacije kod mame i deteta, rođenje blizanaca ili više beba, problemi za bebinim zdravljem, neželjena trudnoća…

Kako se leči ova vrsta depresije?
Postoje različiti načini lečenja postporođajne depresije, a najčešće se primenjuju psihoterapija, uzimanje odgovarajućih lekova, savetovanje i grupni tretmani. Kao najefikasniji način lečenja pokazalo se uzimanje lekova protiv depresije u kombinaciji sa psihoterapijom. Neki od medikamenata smeju da se uzimaju i tokom perioda dojenja, ali je za to uvek potrebna konsultacija sa lekarom. Sami lekovi nikada nisu dovoljni, i njihovo uzimanje mora da bude propraćeno i psihološkim savetovanjem.

Kako da pomognete samoj sebi?
* Imajte na umu da ovaj stresni period života neće zauvek potrajati.
* Pokušajte da uživate u ulozi majke i ne postavljajte pred sebe previše ciljeva.
* Pojednostavite svaki dan što je više moguće, ne opterećujte se dodatno.
* Uključite partnera ili neku blisku osobu u brigu oko deteta kao i oko kućnih obaveza.
* Prihvatite tuđu pomoć, naročito u prvim nedeljama. Razgovarajte sa prijateljicama o onome što vas muči, poverite im se i tražite savet. Tugu i jad nemojte da držite u sebi, već ih izbacite iz sebe!
* Bar jednom dnevno izađite iz kuće, makar nakratko.
* Nađite slobodno vreme za opuštanje (npr. lezite u kadu ili se prošetajte), odmorite ili odspavate dok beba spava.
* Pobrinite se za sopstveno zdravlje i zadržite smisao za humor.
* Nastojte da održavate aktivan društveni život! Družite se sa mladim mamama koje žive u vašoj blizini ili nazovite stare prijatelje.
* Ako i pored svih ovih mera ipak osetite promene u odnosu na svoje normalno ponašanje ili osećanja, potražite pomoć lekara što je pre moguće.

Kako da potražite pomoć od drugih?
Može da vam pomogne razgovor sa partnerom ili ženama koje su doživele slično iskustvo. Međutim, najverovatnije će vam biti potrebna i profesionalna pomoć, pa bi bilo dobro da se obratite nekom stručnjaku za ovu vrstu depresije. Takođe, i lekar opšte prakse može da napravi procenu vašeg psihičkog stanja, da vas posavetuje ili uputi odgovarajućem specijalisti.

Da li ste znali?

Kod 3% žena, simptomi postporođajne depresiju toliko su izraženi da ona ne misli ni o čemu drugom, nego o tome kako da izvrši samoubistvo!

Šta je PP?
(puerperijalna psihoza)
* Radi se o poremećaju kod kojeg dolazi do gubitka kontakta sa realnošću. Žena može da ima halucinacije, čuje glasove i vidi nerealne slike.
Kada se javlja?
U 97% slučajeva puerperijalna psihoza se javlja u toku prve dve nedelje nakon porođaja.
Kako se leči?
U idealnim uslovima, davanjem antipsihotičnih lekova i uz dobru bolničku brigu, većina žena potpuno se oporavi u roku od tri nedelje.


Mame govore:

„Plašila sam se da ću povrediti dete“

Marija Radmilović ima trideset godina i živi u Subotici sa suprugom Draganom i njihovim sinom Ognjenom. Dok je Ognjen bio sasvim mali, Marija se plašila da će povrediti svog sina.
„Dok sam bila u drugom stanju, Dragan i ja bili smo presrećni. Jedva smo čekali da postanemo roditelji i stalno smo pričali o tome. Porođaj je protekao u redu, nije bilo nekih komplikacija, ali sam se osećala kao da sam doživela nešto strašno. Kada sam se vratila kući, stanje se pogoršalo. Nisam imala dovoljno mleka, Ognjen je plakao bez prestanka, nedelju dana nisam oka sklopila… Bila sam nervozna, uplašena i iscrpljena… Onda je Dragan zamolio svoje roditelje da uzmu Ognjena kod njih na jedan dan da bih mogla da se naspavam. Kada sam se sutradan probudila, obuzelo me je neko čudno osećanje koje nisam mogla da objasnim. Kada je Dragan zapitao: „Šta je sa tobom?“, odgovorila sam mu: „Ne želim da nam tvoji roditelji vrate Ognjena“. A onda sam se rasplakala i satima nisam mogla da se smirim. Kasnije su me obuzimale čudne misli – da bacim Ognjena kroz prozor ili da ga ostavim samog u kadi… Od tih ideja sam se toliko uplašila da sam odlučila da potražim profesionalnu pomoć. Obratila sam se kliničkom psihologu. On me je saslušao i savetovao mi je da pozovem sestru da neko vreme živi sa nama dok se moje stanje ne popravi. Pored toga, objasnio mi je od kakvog poremećaja patim i prepisao mi je lekove… Osam meseci pila sam antidepresive i išla jednom nedeljno na psihoterapiju, međutim, u prevazilaženju problema, najviše su mi pomogli suprug i sestra. Bez njihove podrške, moj oporavak bi sigurno duže trajao… Moj Ognjen sada ima tri godine, zdrav je i veseo dečak, a suprug i ja planiramo još dece.“




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i uslovima korišćenja sajta.

Prethodna vest

Sledeća vest

još iz kategorije